Teorija Struna : Je li napokon otkrivena srž funkcioniranja svemira

Tisućljećima znanstvenici i filozofi iz cijelog svijeta istražuju što se nalazi iza trodimenzijalnog svemira u kojemu živimo. Unatoč golemim pomacima u 20. stoljeću na području fizike i astronomije i dalje postoje velike rupe u poznavanju funkcioniranja svemira. Konačni cilj svih istraživanja jest pronaći, dokazati i objaviti ujedinjenu teoriju funkcioniranja svemira koja će razjasniti sve nepoznanice oko te tematike. Do nedavno se tako nešto smatralo neostvarivim pothvatom u ovom stoljeću, ali onda se pojavila Teorija Struna.

Teorija Struna tvrdi da svemir nema 3 + 1 dimenziju (3 su tzv. prostorne dimenzije – točka, linija, prostor i četvrta je vrijeme), već najmanje desetak prostorno-vremenskih dimenzija. Prema Teoriji Struna, sve u svemiru je sačinjeno od sitnih vibracijskih struna ili niti. Ove strune su identične. Razlog zbog kojeg se neke od njih prikazuju kao teške čestice (kao što je proton), a druge kao čestice bez mase (kao što je svijetlost), je zbog toga što one vibriraju različitim frekvencijama.

Teorija struna rješava neke dosada nerješive probleme kao npr. kako elektron može skočiti sa jednog mjesta na drugo bez prolaska kroz prostor koji se nalazi između te dvije točke uz to da nije prošlo nikakvo vrijeme da bi se završio proces ? Teorija Struna (String Theory) rješava ovaj problem postavkom jedanaest-dimenzionalnih paralelnih svemira. Elektroni mogu skočiti izvan postojanja u našem svemiru, u drugi, te se opet stvoriti u našem svemiru. Tunel kroz koji elektroni prolaze postoji u drugom svemiru unutar više zajedničkih svemira, te za njega ne vrijede pravila prostora i vremena koji vladaju u ograničenom broju dimenzija kojih smo svjesni.

Tuneli među svemirima

Jedanaesta dimenzija je dimenzija koja može sadržavati unutar sebe bilo koji broj paralelnih svemira. Fizičari kažu da ova dimenzija može biti samo milimetar udaljena od nas, međutim mi nemamo svjesnost o njenom postojanju. Ovo je zbog toga što drugi svemiri vibriraju različito od našega, na frekvenciji koju ne možemo primijetiti. Alternativni svemiri utemeljeni od strane Teorije Struna su kao komadi papira posloženi jedan iznad drugoga. Svaki vibrira na neznatno različitoj frekvenciji, pa ih tako ne možemo primijetiti. Kako se razina vibracije strune mijenja, ona može skočiti iz jedne faze u našem svemiru, u drugu fazu u drugom svemiru, te opet nazad u prvotnu fazu u našem svemiru.

Paralelni svemiri
Teorija struna donosi nam kompletan, ujednačen i dosljedan opis osnovne strukture svemira. Zbog toga se ponekad, poprilično arogantno, naziva „teorijom svega”. Vjerojatno najuvjerljivija činjenica u vezi teorije struna jest da tako jednostavna ideja zapravo funkcionira – moguće je izvesti „Standardni model“ iz teorije struna. No, treba reći da do danas nema nikakvog dokaza da teorija struna predstavlja točan opis prirode svemira. Znači, teorija struna je u potpunosti teorijski koncept, iako je to većinom zato što se teorija struna još uvijek razvija. Znamo o svemu ponešto, ali još uvijek ne vidimo cijelu sliku, te ne možemo sa sigurnošću reći da je teorija struna uistinu i „teorija svega“.