NE, GLOBALNO ZATOPLJENJE NIJE MIT, DEŠAVA SE SADA I OVDJE, A ŽIVA BIĆA VEĆ SAD UMIRU ZBOG NJEGA

Da globalno zatopljenje odavno nije daleka budućnost nego naša svakodnevnica mogli su se uvjeriti svi koju su u protekla dva mjeseca posjetili Jadran.
Naime, ljeto je meterološki započelo već krajem travnja, a svibanj i lipanj su nadprosječno topli. Zvuči gotovo nevjerojatno da je u prvoj polovici lipnja na više lokacija od Pule do Dubrovnika izmjerena tempratura mora od 26 stupnjeva Celzijusa.
Površinske temperature mora trenutno su oko 3 do 4 stupnja Celzijusa više u odnosu na prosjek za prvu polovicu lipnja.
Od 2008. do 2015. prosječna temperatura površinskog sloja Jadrana porasla je za 1,25 stupnjeva, a taj trend ubrzanog zagrijavanja ne staje, pa je tako Jadran najtopliji u posljednjih 100 godina.
Plitka mora, u koja spada Jadran, brže osjećaju klimatske promjene od oceana, jer je tromost oceana mnogostruko veća od tromosti obalnih mora.
No, kad se dublji slojevi oceana zagriju potrebne su godine da bi se ohladili.
Meterološka istraživanja predviđaju porast ekstremno toplih razdoblja u cijelom Sredozemlju.
Nekada smo upozorenja za oprez prilikom visokih temperatura, posebno za ljude s kroničnim bolestima srca i dišnih puteva, dobivali u srpnju i kolovozu, sada se to događa već krajem svibnja.

Do razvoja industrije emisija stakleničkih plinova bila je konstanta. Od početka industrijske revolucije u 19.stoljeću izgaranje fosilnih goriva je doprinjelo povećanju ugljikovog dioksida u atmosferi za 40%. Povišena koncentracija stakleničkih plinova u direktnoj je korelaciji sa globalnim zatopljenjem.
Glavni krivac za stalni rast količine CO2 u atmosferi je sagorijevanje fosilnih goriva (u energetici, prijevozu, proizvodnji cementa i sl.).
Da je globalno zatopljenje pogubno za sav živi svijet na Zemlji nije potrebno suviše objašnjavati.
Znanstvenici predviđaju da će nestati čak petina životinjskih vrsta koje danas poznajemo ako se ostvari najmanje predviđeno zatopljenje od 3.6 stupnja Celzijusa. Ako se, pak, ostvare najcrnje prognoze o 6 stupnjeva Celzijusa zatopljenja nestat će polovica, u brojkama milijun životinjskih vrsta.
Trenutno su najugroženije vrste koje žive uz ekvador, a u Keniji je zabilježeno izumiranje životinja čak i u nacionalnim parkovima.
Najugroženije su ptice, već sada je nestalo 30% ptičje populacije. Čak 70% lastavica ne preživi migracije.
Životinje se od globalnog zatopljenja brane selidbom u hladnije i više predjele, međutim u jednom trenutku se nemaju više kuda preseliti i tada dolazi do izumiranja vrste.

Koliko su strašne posljedice otapanja ledenjaka čiji je izravni uzročnik globalno zatopljenje,  svjedoči  šokantna fotografija polarnog medvjeda sa naše naslovnice koja je  snimljena na norveškom otočju Svalbardu, koji oduvijek slovi kao mjesto koje vole posjetiti fotografi i turisti kako bi ovjekovječili prirodnu ljepotu ovih divnih životinja.

“Za turiste su polarni medvjedi glavni razlog zašto dođu do Svalbarda. Na prvi pogled, sve je kao što je uvijek i bilo. No, što se zapravo događa s medvjedima ovdje?” -postavio je pitanje Kerstin Langenberg, fotograf koji je snimo nesretnog medvjeda. Odgovor na njegovo pitanje krije se na uznemirujućoj fotografiji.
Mnogi polarni medvjedi već su umrli od gladi i iscrpljenosti u ovakvim za njih katastrofalnim životnim uvjetima.
Osim polarnih medvjeda ugroženi su i carski pingvini koji su pali sa 300 parova za parenje na samo njih devet na području zapadnog Antarktika.
Najmanje 70 vrsta žaba, uglavnom nastanjenih na planinama, koje nemaju kamo otići ne bi li izbjegle nesnosnu vrućinu, izumrlo je zbog klimatskih promjena. Ugrožene vrste su i pande, slonovi, tigrovi, vidre, aligatori, orangutani, šarani i brojne druge životinje.

Koliki utjecaj industrija ima na globalno zatopljenje možemo jako dobro vidjeti na primjeru mesne industrije. Prema izvješću  Organizacije za prehranu i poljodjelstvo (FAO, Food and Agriculture Organization) Ujedinjenih naroda uzgoj stoke odgovoran je za oko 18% ukupnog ispuštanja stakleničkih plinova što je više od cijelog transporta zajedno. Dakle, svi automobili, vlakovi, avioni, brodovi i ostala prijevozna sredstva emitiraju manje stakleničkih plinova od mesne industrije.
Godišnje se u svijetu ubije 150 miljardi životinja za hranu. Brojka zvuči zastrašujće.
Proizvodnja samo jednog odreska pridonosi  povećanju koncentracije stakleničkih plinova toliko da je  ekvivalentna spaljivanju 2 litre  benzina. Ako mislite da je mlijeko idealna namirnica morate znati činjenicu da svaka krava muzara  prosječno godišnje daje 6700 kg mlijeka pri čemu proizvede 194 kg metana (probava 118 kg, izmet 76 kg). To daje omjer od 1 kg metana iz crijevnih izvora za svaki 34.5 kg mlijeka. Tako da u suvremenom svijetu probavni procesi životinja koje se iskorištavaju za hranu postaju jedan od glavnih uzročnika ubrzanih klimatskih promjena.
Meso kao hrana izvor je i brojnih zaraznih bolesti, a Svjetska zdravstvena organizacija konzumaciju crvenog mesa povezuje sa nastankom karcinoma.

No, ni to nije sve – amazonske kišne šume se strašnom brzinom uništavaju kako bi se stvorila polja za uzgoj soje koja je glavna namirnica kojom se prehranjuju navedene životinje. Također šume se uništavaju i pretvaraju u pašnjake za životinje koje će biti iskorištene u mesnoj industriji.

Jedan od najvećih neprijatelja šuma je i drvna industrija. Pretjerani konzumerizam, namještaj koji se baca umjesto obnavlja nakon nekoliko godina, pridonio je  uništenju svjetskih šuma.
Možda vam se sječa i prenamjena šuma ne čini kao pretjerano veliki problem, no u zabludi ste.
Šume pročišćavaju zrak, spriječavaju eroziju tla, smanjuju snagu vjetra, zaustavljaju vode i u njima žive mnoge životinjske i biljne vrste. Šume također proizvode i kisik, a njegovu važnost apsurdno je objašnjavati. Bez kisika život ne postoji.
Važno je istaknuti da deforestacija  djeluje dvostruko na povećanje CO2:
1.smanjuje broj stabala koja vezuju CO2 
2.oslobađa CO2 koji je vezan u stablima.

Globalno zatopljenje pridonosi i razmnožavanju različitih vrsta kukaca i insekata, pa se predviđa da će javno zdravlje biti sve ugroženije.

Jedan od velikih izazova globalnom zatopljenju svakako je i rješavanje siromaštva i gladi u svijetu.
Naime, danas čak miljardu ljudi živi bez električne energije. Dovođenje energije i razvijanje industrije koja bi najsiromašnijima omogućila bolje uvjete života ujedno će značiti i povećanje emisije štetnih plinova.
Iako u odnosu na ukupnu populaciju broj ekstremno siromašnih i gladnih nikada u povijesti nije bio manji, svijet mora iznaći nove načine kako da razvitkom industrije i prenapućenošću ne uništi vlastiti planet. Važno je i spomenuti da svega 20 svjetskih zemalja u atmosferu ispušta 80% svjetske emisije ugljičnog dioksida. Na prvom mjestu se nalazi Kina, slijede je Sjedinjene Američke Države, zatim Indija, Rusija i Japan. Hrvatska se nalazi na 76 mjestu zagađivača.

Koliko je globalno zatopljenje brz proces svjedoči i porast razine mora čiji je neposredni uzročnik upravo rapidno zatopljenje. Naime, porast razine mora ima trenutno vrijednost 1.8 mm na godinu, u zadnjih 100 godina ili 3.1 mm na godinu, u zadnjih 7 godina. Povećanje temperature dovodi do toplinskog istezanja vode i topljenja ledenjaka, koji imaju otprilike jednak doprinos porastu razine mora. 
Najnovija predviđanja govore da bi razina mora mogla porasti do kraja 21. stoljeća od 90 do 880 mm sa srednjom vrijednosti 480 mm. 

Postavlja se pitanje radi li svijet išta kako bi zaustavio trend globalnog zatopljenja?

12. prosinca 2015. potpisan je Pariški sporazum, globalni sporazum o klimatskim promjenama. Sporazum uključuje plan djelovanja čiji je cilj globalno zatopljenje ograničiti na razini „znatno manjoj” od 2 °C. Obuhvaća razdoblje od 2020. nadalje.

Glavni elementi Pariškog sporazuma su :

– dugoročni cilj: vlade su postigle dogovor da će porast prosječne svjetske temperature zadržati na razini znatno manjoj od 2 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama te da će ulagati napore da se taj porast ograniči na 1,5 °C

– doprinosi: prije pariške konferencije i za vrijeme njezina trajanja zemlje su podnijele sveobuhvatne nacionalne planove klimatskog djelovanja za smanjivanje emisija

– ambicija: vlade su se složile da će svakih pet godina obavješćivati o svojim doprinosima za postavljanje ambicioznijih ciljeva

– transparentnost: također su prihvatile da će se izvještavati međusobno, kao i javnost, o tome kako napreduju u provedbi svojih ciljeva kako bi se osigurala transparentnost i nadzor 

– solidarnost: EU i ostale razvijene zemlje i dalje će financirati borbu protiv klimatskih promjena kako bi zemljama u razvoju pomogli da smanje emisije i postanu otpornije na učinke klimatskih promjena.

U lipnju 2017. Sjedinjene Američke Države šokirale su svijet najavom da će početi njihovo povlačenje iz Pariškog sporazuma kojeg je potpisalo čak 190 zemalja svijeta.
Tom odlukom SAD su se stavile uz bok Siriji i Nikaragvi koje jedine nisu potpisale sporazum. Izlazak iz sporazuma aktualni predsjednik pravda štetom koja bi njime bila nanesena američkom gospodarstvu, dok je istovremeno  neosporno da su upravo SAD jedan od najvećih svjetskih zagađivača.
Ostaje vidjeti hoće li odluka zaista biti provedena u praksi.

Iako se brzina godišnjeg prirasta stanovništva smanjila, pa bi novu milijardu stanovnika trebali dobiti tek za 13, a ne za 12 godina kao prošlu, broj ljudi na Zemlji rapidno brzo raste i pitanje koliko planet dugo još može izdržati ovoliku eksploataciju. Danas na svijetu živi oko petina svih ljudi koji su ikada živjeli.
Primjerice 1910. godine na zemlji je živjela 1.75 miljarda ljudi dok je ta brojka 2018. narasla na 7.6 miljardi ljudi.

Odgovornim i racionalnim pristupom trošenju energije, smanjenjem konzumerističkog načina života i odgovornim odnosom prema prirodi koja nas okružuje i sami možemo barem malo pridonjeti usporavanju procesa globalnog zatopljenja.