I DALJE BEZ POMAKA: IMA LI IZLAZA IZ PEDOFILSKE KRIZE KOJA TRESE CRKVU?

Prije nekoliko dana u Vatikanu je završen završen četverodnevni summit Katoličke crkve, nazvan “Zaštita maloljetnika u crkvi“, na kojem su crkveni velikodostojnici iz cijelog svijeta raspravljali o problemu svećeničke pedofilije. Crkvu već neko vrijeme trese kriza pedofilskih svećenika stoga je Papa Franjo pozvao više od 130 biskupa iz cijelog svijeta kako bi zajednički pronašli rješenje na zahtjeve koje postavljaju žrtve svećenika pedofila.

Nakon novih saznjanja o pedofilskim nedjelima svećenika u SAD-u, Čileu, Australiji i Njemačkoj, Papa Franjo odlučio je organizirati summit. Već u četvrtak biskupima je podijelio smjernice postupanja razvrstane u 21 točku koje sadrže upute o tome da se periodično obnavljaju protokoli i uredbe o načinima očuvanja zaštićenog okružja za maloljetnike u Crkvi, te zahtjev da se o slučajevima zlostavljanja obavijeste građanske i više crkvene vlasti sukladno civilnim i crkvenim uredbama.

Papa Franjo odlučio se da o toj temi neće šutjeti, oštro je osudio svećeničku pedofilju i na kraju summita rekao: “Nijedno zlostavljanje ne smije se više nikada prikrivati (kao što se činilo u prošlosti) niti podcjenjivati“.

No, što je od svega najviše zabrinjavajuće?

Javnost je šokiralo priznanje njemačkog kardinala Reinharda Marxa koji je rekao da je Crkva ponekad uništavala spise o spolnom zlostavljanju maloljetnika koje su počinili svećenici. Marx je rekao kako je informacija o uništavanju dokumenata proizašla iz studije iz 2014. godine koja je otkrila najmanje 3677 slučajeva seksualnog zlostavljanja djece za koje su odgovorni njemački svećenici u periodu od 1946. do 2014. godine, piše Index.hr. U njoj nisu imenovani oni koji su dokaze o zlostavljanju uništavali. “Studija je pokazala da se nekim dokumentima manipuliralo ili da nisu sadržavali informacije koje su trebali”, rekao je Marx i izrazio sumnju da se ova praksa provodi i šire. “Pretpostavljam da Njemačka nije izoliran slučaj”.

Okupljeni na skupu imali su priliku čuti i svjedočanstva pet žrtava zlostavljanja, uključujući i ženu iz Afrike koju je svećenik silovao od kada je imala 15 godina, i tri puta je prisilio da ode na pobačaj. Uz to, Crkvu muče i skandali vezani uz homoseksualnost svećenstva često u kontekstu pedofilijske homoseksualnosti.

Crkvena prikrivanja vlastitih nedjela, pa i zločina koje su činili i čine njezini svećenici vraćaju je u srednji vijek. S jedne strane Crkva se protivi pravu žene na izbor u kontekstu pobačaja, protivi se istospolnim zajednicama i posvajanju djece takvih parova, dok s druge strane u vlastitim redovima zataškava pedofiliju i homoseksualizam.

Ono što možda najviše bode u oči jest činjenica da kazne gotovo u potpunosti izostaju. Crkva te svećenike ili umirovi, ili premjesti u drugu župu i biskupiju, a ako ti zločini i dođu do faze suđenja, kazne su gotovo pa ništavne. Žrtve seksualnog zlostavljanja ne mogu biti zadovoljne ni nakon ovog summita gdje je Crkva samu sebe čak pokušala prikazati žrtvom utvrdivši da su mnogi životi svećenika uništeni zbog optužbi za pedofiliju!

Dok logika nalaže da se slučajevima seksualnog zlostavljanja djece treba baviti pravosudni sustav, Crkva se oslanja na vlastite, interne protokole i nitko u njenim redovima ne smatra da bi takve stvari trebale biti proslijeđene sudstvu na adekvatno kažnjavanje. Smatra li time Crkva da je iznad svakog zakona i da za nju uistinu vrijede neka druga, posebna pravila?

Zanimljivo je i spomenuti kako u obrnutim slučajevima, kada su njeni svećenici napadnuti, Crkva traži od države i njenog pravosudnog sustava da reagira i kazni počinitelje. Ili primjerice kada treba dobiti financijsku potporu, država je na brzom biranju. Tako smo nedavno saznali kako se u Hrvatskoj gotovo milijarda kuna godišnje izdvaja za Crkvu. Koliko je u svijetu milijardi kuna, dolara, eura plaćeno Crkvi od strane poreznih obveznika, istoj Crkvi koja želi zločine svojih svećenika prikriti i “rješavati” interno?

Crkveni protokoli, direktive, napuci i upute koje daje Papa Franjo neće donijeti nikakve pomake koji su Crkvi u ovom trenutku toliko potrebni. Crkva je institucija koja bi trebala donositi ljudima utjehu i nadu, a ne nanositi zlo. Uništavanje i manipulacija dokumentima ne kažnjava se i Crkva će, ukoliko se stubokom ne promijeni, uvijek imati taj alat spreman kako se ne bi izložila skandalima i zahtjevima javnosti i žrtava o primjerenom sankcioniranju i radikalnoj promjeni koja u konzervativnijem dijelu svećenstva uvijek predstavlja najveću opasnost. Ukoliko se problemi nastave zataškavati, ukoliko se i dalje nastave uništavati dokumenti koji dokazuju krivnju pojedinih svećenika zlostavljača, žrtve seksualnog nasilja nikada neće vidjeti da je pravda zadovoljena i temelji Crkve kao institucije nastavit će se urušavati, a Crkva će i dalje gubiti svoje sljedbenike koji sve više gube nadu u nju.

 

Mišljenja iznesena u objavljenim člancima i kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Cro Tribune
Podijeli objavu