EKSKLUZIVNI INTERVJU – IVO JOSIPOVIĆ: Hrvatska je izgubila svoju lijevu ruku!

Gospodine Josipović, prošle su tri godine od završetka vašeg predsjedničkog mandata. S vremenske distance kako gledate na to razdoblje i žalite li možda za nečim?

Podsjetit ću, bio sam postavio tri najvažnija cilja svog mandata: ulazak Hrvatske u EU, poboljšanje odnosa sa susjedima, posebno sa BiH i Srbijom te jačanje borbe protiv korupcije te pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva. Hrvatska je ušla u EU zajedničkim i koordiniranim naporima mnogih, pri čemu ni moj doprinos nije bio zanemariv. Odnosi sa susjedima bili su dramatično poboljšani, do mjere da je međunarodna zajednica to smatrala velikim koracima. Zajedno s predsjednikom Tadićem dobio sam visoko priznanje od EU, Europsku medalju za toleranciju. Znatno je bila ojačana borba protiv kriminala čemu sam, osim stvaranjem političke klime, doprinio i prijedlogom promjene Ustava o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva. Imao sam i mnogo drugih ambicija te vladi Zorana Milanovića predlagao opsežne promjene u upravi i pravosuđu, drastično smanjenje broja jedinica lokalne samouprave, mjere za olakšavanje položaja dužnika i još mnogo toga. Na žalost, Vlada nije željela prihvatiti ni jednu od tih reformi. A kasnije su vlade i predsjednica Grabar Kitarović ozbiljno pogoršale odnose sa susjedima. Ustavni je sud reinterpretirao ustavnu odredbu o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala uz prešutnu podršku vladajuće politike pa će mnogi će pretvorbeni kriminal zato ostati nekažnjen. Pouka je kako pozitivne stvari nisu zauvijek već da svaka nova generacija političara na vlasti mora raditi da ih se zadrži. Hrvatska je danas u stanju društvene regresije, uz snažan zamah desne revolucije. Žao mi je zbog toga.

Nakon izgubljenih predsjedničkih izbora kritizirali ste SDP i osnovali vlastitu stranku. Kako danas gledate na prilike u najvećoj oporbenoj stranci i smatrate li da će sdpovci uspjeti premostiti međusobne sukobe ili će doživjeti sudbinu HSLS-a i HNS-a čije se članstvo podijelilo?

Na žalost, dogodilo se ono radi čega nisam htio nazad u SDP. Korijen sadašnjeg stanja je u neuspješnoj vladi Zorana Milanovića i klimi koja se u to vrijeme stvorila u stranci. Stranka je bila izgubila ideološku prepoznatljivost i na kraju, da niste znali likove iz kampanje, teško biste razlikovali tko je SDP a tko HSP. Kasnije, Benardić nije uspio zaustaviti, barem za sada, trend rastakanja stranke u kojoj se bitke vode, ne zbog politke, već zbog velikih ili malih fotelja. To je tragedija za socijaldemokraciju  a i za Hrvatsku. Slikovito, Hrvatska je izgubila lijevu ruku. Svi mi u malim, lijevim strankama postojimo samo zato što je SDP ovakav kakav jest i što se ne želimo valjati u tamošnjem blatu. Smatram da bez jakog SDP-a koji bi trebao objediniti, akcijski pa i organizacijski ljevicu i lijevi centar, neće biti pozitivnih pomaka a ni promjene u negativnim trendovima hrvatske vlasti i politike. Iskreno želim da se SDP konsolidira i obavi misiju, čak i dužnost koju ima na društvenoj sceni: da bude predvodnik projekta nove, socijalne i razvojne politike u Hrvatskoj.

Kako napreduje Vaša stranka ”Naprijed Hrvatska”? Izrazili ste želju da okupite mlade, progresivne ljude. Jeste li u tome uspjeli?

Kako sam rekao sve male stranke, pa i moja, izraz su protesta i otpora onome što se radi u SDP-u. Jednom sam slikovito rekao, mi smo azil za razočarane socijaldemokrate, ali i ne samo za njih. Broj članova nam vidljivo raste, ali verifikaciju rada još nismo ostvarili na nekim izborima. Imamo tu i tamo nekog zastupnika na lokalnoj razini a pravi nas izazovi tek čekaju. Zagovaramo suradnju, pa i objedinjavanje ljevice, iako zbog stanja u SDP-u to ovog trenutka nije realno. Da, imamo dosta mlađih i obrazovanih ljudi. Ali, imamo problem kontinuiteta u aktivnostima zbog nedostatka financijskih sredstava i vidne medijske blokade ili barem nezainteresiranosti. Optimist sam i siguran da će se naša aktivnost samostalno ili u suradnji s drugim lijevim strankama prepoznati na javnoj sceni.

Nije tajna da socijaldemokrati diljem Europe posljednjih godina imaju probleme. Zamjera im se da sve više nalikuju liberalima i da su makli fokus sa radničkih pitanja. U čemu je problem, ima li socijaldemokracija budućnost i adekvatne odgovore na promjene koje nastaju na tržištu rada usred tehnološkog razvitka?

Točno je, duboke promjene u ekonomskoj sferi, promjene na političkoj sceni i ogromne promjene na globalnom planu koje su donijele nove tehnologije, nametnule su novi okvir socijaldemokratima. Očekivati danas da socijalisti i socijaldemokrati imaju istu doktrinu kao u XIX. i XX. stoljeću, pogrešno je. Upravo nesposobnost da svoje politike artikuliraju sukladno suvremenim okolnostima, mnoge je lijeve stranke bacilo na političku marginu. Čak i temeljni pojmovi, poput radništva, danas imaju drukčiji sadržaj nego pred par desetljeća ili više. Osobno bih krenuo od onoga što smatram da je esencija socijalističke i socijaldemokratske politike: društvena pravednost i politika jednakih šansi. U skladu s tim, možda bi i bez velikih ideoloških inovacija mogli formirati sektorske politike koje bi privukle građane. Ili je možda potrebno dočekati nekog Marxa XXI. stoljeća koji bi kreirao novu, sveobuhvatnu filozofsku i doktrinarnu platformu suvremene ljevice. Rekao bih, i liberali i konzervativci imaju svoj sraz sa suvremenim društvom i probleme koji ih muče. Sada im dobro ide u na političkim scenama europskih zemalja, ne bih rekao zbog superiornosti njihovih koncepata, već zbog činjenice da su se birači u mnogim državama okrenuli od ljevice koja nije iskoristila svoju priliku u vrijeme kada je bila na vlasti. Kako radi desnica, vjerojatno će se u mnogim zemljama i njoj dogoditi fenomen razočaranosti birača te će sići s vlasti. Zapravo, u mnogim zemljama se ljevica i desnica izmjenjuju na vlasti upravo zbog cirkularne razočaranosti birača vlašću: lijevom i desnom.

Naša je ljevica, smatram, izgubila podršku i vlast zbog nespremnosti da zaštiti radnike, u što ubrajam sve one koji žive od vlastita rada, od grubih zlouporaba poslodavaca i besramnog ljudskog i ekonomskog ponižavanja u mnogim privatnim tvrtkama. S druge strane, javni je sektor za svih naših vlada, istina puno više za desnih, patio od nepotizma, korupcije i bešćutnosti prema građanima čiji bi servis trebao biti. Kada je bila „na štihu“, ljevica nije promijenila narav javnog sektora, preskupog i neefikasnog, i to građani nisu oprostili. Uz to, ogroman je problem korupcije. Naravno, puno je veći broj ljudi iz javnog sektora koji rade i žele raditi predano, na korist građana. Ali, dovoljno je i onih drugih da se stvori osjećaj trajnog nezadovoljstva.

Kako ocjenjujete prve poteze novoizabranog  španjolskog premijera Pedra Sàncheza za kojeg mnogi smatraju da bi mogao vratiti legitimitet europskoj  socijaldemokraciji? Jesu li vam bliski njegovi stavovi poput zaštite radnika od eksploatacije što se posebno odnosi na radnike na španjolskim plantažama koji rade za manje od 3 eura po satu, loše uvjete rada u nekim velikim međunarodnim korporacijama itd.? Kako gledate na njegovu odluku o revidiranju Vatikanskih ugovora i smatrate li da Hrvatska treba slično postupiti ili zadržati postojeće stanje?

Novi je španjolski premijer krenuo dobro i možda će baš njegova vlast pokazati Europi da lijeva, socijaldemokratska ideja nije mrtva. Iako je možda još rano suditi, izgleda da je pošao upravo onim putem koji sam prije naznačio. Polazeći od ideje pravde i politike jednakih šansi, krenuo je sa ozbiljnim sektorskim reformama. Što se Vatikanskih ugovora tiče, danas sam puno više nego prije za njihovu reviziju. Ne samo zato što prebogata Crkva od siromašne države uzima ogromne iznose, već i zbog toga što je bogatstvo i moć Crkve prešlo mjeru sekularne države i što je Crkva danas do grla u dnevnoj politici. Ako se Crkva želi baviti politikom, može to činiti, ali pod istim uvjetima kao i drugi subjekti: uz demokratsku kontrolu rada i financija, kako to imaju političke stranke. Primati obilna proračunska sredstva za pastoralni i humanitarni rad iz državnog i lokalnih proračuna nije spojivo s političkim aktivizmom bez transparentnosti rada i   proračunskog nadzora kakav imaju drugi subjekti na političkoj sceni. Volio bih da je Katolička crkva u Hrvatskoj više crkva pape Franje. Danas ona to, uglavnom, nije.

Je li vas iznenadila pobjeda mlade socijalistkinje iz Bronxa Alexandrije Ocasio-Cortez na primarnim izborima Demokratske stranke? Smatrate li to nekim novim američkim zaokretom pred izbore u studenome?

Uglavnom su svi bili iznenađeni, pa i ja. Ako se pokaže da to nije bio neki čudesni eksces, značit će ozbiljni društveni i politički zaokret u SAD-u i rušenje dogme kako je politički uspjeh bezrezervno proporcionalan količini novca s kojim političari raspolažu. Vjerojatno je liberalna, za njih lijeva, Amerika izvukla pouke iz posljednjih predsjedničkih izbora.

U više navrata ste prilično oštro kritizirali rad predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović. Kako ocjenjujete njene učestale negativne kritike koje upućuje Andreju Plenkoviću i njegovoj Vladi?

Zapravo, riječ je o svojevrsnom igrokazu. Kad analizirate kako je to predsjednica kritizirala Vladu, onda vidite da je ponovila ono što misli gotovo svaki prosječan čovjek, vjerojatno i većina glasača HDZ-a: imamo ekonomske probleme i demografsku katastrofu. Nikakvog ozbiljnog sukoba tu nema, osim možda sukoba taština. I uopće nije u pitanju da će Grabar Kitarović ponovo biti kandidatkinja HDZ-a a i da će, kad i ako bude trebalo, ona podržati HDZ. Inače, predsjednicu sam kritizirao zbog besadržajne politike, estradizacije funkcije predsjednice, poticanja nacionalizma, odobravanja desne revolucije te urušavanja odnosa sa susjedima. Na žalost, svojim je ponašanjem često i sramotila državu.

Kakvo je vaše mišljenje o građanskim inicijativama koje traže promjene izbornog sustava i ukidanje Istanbulske konvencije na referendumu? Pretpostavljate li kakve bi mogle biti ocjene ustavnosti referendumskih pitanja? 

Takve su inicijative sastavni dio demokratskog pluralizma. Ali, to ne znači da su ispravne i dobrodošle. Riječ je o nazadnim i štetnim inicijativama desnih krugova s podrškom Katoličke crkve. Želja da Hrvatska odustane od Istanbulske konvencije sramotna je a mantra kako je riječ o nekakvoj novoj rodnoj ideologiji samo je dimna zavjesa za nevoljkost da se odlučno suprotstavimo nasilju nad ženama i djevojčicama. Zapravo, ako gledamo suštinu, protivnici Istanbulske konvencije zagovaraju rodnu ideologiju par excelance. Ženama daju društvenu ulogu koja podrazumijeva trpljenje nasilja unutar obitelji strukturirane po modelu Katoličke crkve. S druge strane, iako sadašnji model zastupljenosti manjinskih zajednica nosi određene slabosti i probleme, primarno fenomen koji sam nazvao etnobiznisom, on nosi puno više prednosti. Hrvatska je nastala i konsenuzusom o položaju i zaštiti manjina. Dokidati sadašnji model i diskriminirati zastupnike manjina, značilo bi učiniti veliki korak unazad. Uostalom, i drugi dijelovi političkog sustava imaju svojih dobrih i loših strana pa ih ne mijenjamo jer smatramo da su u sadašnjem trenutku optimalno rješenje. Što će Ustavni sud, ne znam. Mislim da će, kao što je to često slučaj zadnje vrijeme, stati uz Vladu. Zato će, vjerojatno, reći kako se o međunarodnim ugovorima i osjetljivim pravima manjina ne može odlučivati referendumom. Istina, u ovom bih slučaju i ja bio na strani Vlade.

Redovni ste profesor na Pravnom fakultetu i u svakodnevnom kontaktu sa mladim ljudima. Sva istraživanja među maturantima i studentima govore da ih većina želi nastaviti karijeru u nekoj zapadnoj državi. Mate Rimac rekao je da će ljudi prestati odlaziti iz Hrvatske kad Hrvatska postane privlačna drugim nacijama za useljavanje. Postoji li način da se u trenutnim okolnostima trend masovnog odlaska ljudi iz Hrvatske zaustavi?

Naravno da ima rješenja, ono je vrlo jednostavno! Jedino što treba je da predsjednica Grabar Kitarović izvrši svoje obećanje kako će učiniti da Hrvatska postane najbogatija zemlja na svijetu. Ha, ha, naravno, šalim se! Trend neće biti lako zaustaviti. U biti, ono što Rimac kaže točno je. Ali, podrazumijeva snažni ekonomski razvoj Hrvatske i potpuno drukčiju društvenu klimu. Da, neki iz Hrvatske odlaze iz ekonomskih razloga. Ali, mnogi odlaze i radi loše društvene klime, nepotizma, korupcije i nepravde. Zbog istih razloga naši ljudi odlaze, a neki drugi ne dolaze u Hrvatsku. Da, i morat ćemo se kao društvo otarasiti ksenofobije i uskogrudnosti, straha kako će dolazak ljudi iz drugih zemalja i kultura uništiti naš nacionalni identitet. To je naprosto glupost. Pogledajte samo koliki su doprinos, u ekonomiji, politici, umjetnosti, Hrvatskoj dali ljudi koji su porijeklom iz drugih zemalja, ljudi koji etnički nisu pripadali hrvatskom korpusu. Silno su obogatili našu kulturu, znanost, umjetnost, pa i politiku i danas ih smatramo velikim ličnostima hrvatske povijesti.

Zajedno sa arhitektom Ottom Barićem osnovali ste konzultantsku tvrtku ”Porta Adriatica” koja bi se trebala baviti savjetovanjem stranih investitora. Hrvatsku su mimoišle velike inozemne investicije za razliku od primjerice Češke ili Poljske. Što bi po vašem mišljenju Hrvatska trebala učiniti kako bi privukla strane investicije? 

Naša je tvrtka na početku, kreirana za jedan unikatni projekt koji se tek priprema. Da bi privukli velike investicije, prije svega moramo riješiti korupciju,  urediti pravosuđe te bitno pojednostavniti administrativne procedure. Kao predsjednik, imao sam prilike čuti dramatične priče investitora o tome kako su bili ucjenjivani, kako su im se preko noći mijenjali uvjeti poslovanja, kako su pojedine dozvole čekali godinama….. Stabilnost pravnog sustava i uvjeta poslovanja pretpostavka su za rast investicija.

Kad je napuštala Bijelu kuću Michelle Obama izjavila je da će prvo otvoriti prozore što 8 godina nije smjela. Jeste li vi prvo sjeli za klavir? Naime, tijekom mandata ste  izjavljivali da nemate vremena za komponiranje. Imate li danas vremena i kako napreduje Vaša druga karijera, ona glazbena?

Odmah sam se nakon isteka mandata vratio u „civilni“ život. Nisam htio ured bivšeg predsjednika, osiguranje i druge sitne privilegije. Vratio sam se svom poslu na Fakultetu, počeo ponovo pisati glazbu. Čekam konačni dogovor o budućoj izvedbi opere „Lennon“ da prionem na pisanje. I puno putujem, imam mnoštvo poziva iz inozemstva da sudjelujem na različitim konferencijama i predavanjima. Upravo se spremam u Japan, Indiju i Šri Lanku…..

Razgovor vodila: Ines Karabatić

Ines Karabatić naša je novinarka i kolumnistica koja pokriva vanjsku politiku i ostale vijesti iz svijeta, a rado prati i teme iz kulture, znanosti i života.
Podijeli objavu