DRUŠTVENO BODOVANJE KREĆE NA ZAPAD: Zaposlit će nas na temelju socijalnog rejtinga

Društveno bodovanje koje se temelji na tehnologiji, objavama i prijateljima s društvenih medija, ozbiljno bi moglo naruštiti život. Kazne koje će umjesto vlade implementirati ‘black listingom’ kompanije, asistirajući da državne ruke ostanu čiste, korak po korak će onemogućiti zaposlenje, a time i iskupljenje. A taj vam je rejting krucijalan, o njemu ovisi vaša rezidencija, pozicija, renome i reputacija. Klasa je denomirana na osnov nefinancijske, već socijalne selektivnosti i ekskluzivnosti a vaš sudac je – apsolutno svaka osoba. Zapravo, Kina nema neki poseban ekstravagantni operativni sustav koji nije dostupan u drugim zapadnim državama, već samo neustrašivost ili ludost da prva iskoristi njegove potencijale do maksimuma. Prema izvještaju Futurism.com, i amerikanci su zahvaćeni ekvivalentnim sistemom, međutim, njega sprovode privatna poduzeća, a ne vlada. Primjerice, osiguravajuće kuće temelje premije na sadržaju objava na društvenim medijima svojih klijnata. Na temelju ispisa PatronScan, posjetiteljima se uredno zatvaraju vrata barova i restorana. Prema izvještaju The Washington Posta, vozači će Ubera auditivno snimati voženje.

 

Svi imamo društvene mreže, stoga je apsurdan svaki budući scenarij koji bi isključio ili supstituirao naš primarni oblik komunikacije. Krenimo korak dalje i zamislimo shemu, budući da su i svi naši privatni podaci javno dostupni, svijet u kojem nema potrebe za restrikcijama pristupa. Svaki je smarphone u stanju “pokupiti“ signal drugoga i ekstrapolirati sve relevantne podatke  o osobi u treptaju oka. Sada krećemo u domenu društvenog bodovanja, gotovo identično pilot projektu koji se u Kini implementira godinama.  Svaka interakcija sa slučajnim poznanikom, uslužnim djelatnikom ili suradnikom biti će ocijenjena. Presječete nekog u prometu ili zakasnite na sastanak de facto se smatra kršenjem norme i sankcionira lošim rejtingom. A taj vam je rejting krucijalan, o njemu ovisi vaša rezidencija, pozicija, renome i reputacija. Klasa je denomirana na osnov nefinancijske, već socijalne selektivnosti i ekskluzivnosti a vaš sudac je – apsolutno svaka osoba. Zvuči izrazito kontroverzno, upravo zato što to i jest. Mediji su penetrirali toliko duboko u svijest potrošača i otvorili vrata neizmjernoj kontroli koja je ponekad za život relevantna.

Razmislimo, neki će odmahnuti rukom uz pomisao, ‘Mah,pa to je samo Kina’. Nije. Zapravo, Kina nema neki impozantni operativni sustav koji nije dostupan u drugim zapadnim državama, već samo neustrašivost ili ludost da prva iskoristi njegove potencijale do maksimuma. Prema izvještaju Futurism.com, svježe objavljena Fast Company priča tvrdi kako su i amerikanci zahvaćeni ekvivalentnim sistemom, međutim, njega sprovode privatna poduzeća a ne vlada. Primjerice, osiguravajuće kuće temelje premije na sadržaju objava na društvenim medijima svojih klijnata. Na temelju ispisa PatronScan, posjetiteljima se uredno zatvaraju vrata barova i restorana. Prema izvještaju kako prenosi The Washington Post od 20.11.2019., vozači će Ubera auditivno snimati voženje. Nemojmo se zavaravati, sve što uvozimo i izvozimo velikim dijelom dolazi iz Kine, a njihovi će zakoni reflektirati naše buduće prakse. Imajmo na umu da sistem bodovanja počiva u matrici svih dostupnih informacija, a informacija je ultimativno oružje u krivim rukama.  Europska poslovna udruženja u Kini izrazito su frapirana striktnošću novih regulativa i modusu operandi na koji njihova implementacija utječe ne samo na njihove građane, već i međunarodna poduzeća. Po strani skepsa vezana uz krađu intelektualnog kapitala, korporativne komponente bodovanja nadzirat će domaću proizvodnju, ekološki utjecaj, financije, kvalitetu proizvoda te rejting poslovnih partnera i recenzije s e-commerce platformi, tvrde iz Europske gospodarske komore trgovanja u Kini, kako izvještava Caixin Global. Europska komora brine se kako će nepoštivanje voditi akciji poput ciljanih revizija, visoke stope inspekcija i ograničenja dozvola, o kojima ovisi “život ili smrt“ poduzeća, tvrdi Joerg Wuttke, predsjednik organizacije.

Zanima vas što je dostupno o vama? Trenutno, to su vaši kreditni podaci, podaci o obrazovanju i zaposlenju, popis rezidencija, podaci o porezu, kupovini i svim transakcijama, bihevioralni uzorci, pretraživačke preferencije, online otisak i još mnogo toga. Vaš telefon prati vašu lokaciju pomoću broja te je u mogućnosti odrediti kretanje pomoću Google računa do preciznosti od gotovo jednog metra. Nadalje, tu su audio i video te softver za detekciju lica koji vaša kamera evidentira. Kasno 20. i 21. stoljeće potpuno je adaptirano na paradigmu KPI-ova, što bi trebalo revolucionirati post-tehnološki svijet i inicirati Novi sustav upravljanja javnošću prema ‘proizvodnji izvedbe’. Primjerice, globalno preferirani eBay funkcira na ovom segregacijskom principu gotovo od samog začetka. Pouzdanost se osigurava shemama recenziranja i bodovanja koja vam omogućava etabliranje online reputacije. Prodavači i kupci se međusobno ocjenjuju s javno dostupnim komentarima, dok je svaki budući kapacitet poslovanja i akvizicije ovisan o korisičkoj sposobnosti na temelju njegova rejtinga i feedbacka i izravno determinirana ranijim postupcima. Korisnicima s niskim rejtingom eBay zabranjuje mogućnost interakcije preko platforme. Konzekventno, sve veće gospodarske platforme, poput Ubera, Airbnb i TaskRabbita te CouchSurfing funkcioniraju prema kombinaciji sistema bodovanja i recenziranja. Razmislimo, privatne su kompanije pronašle korisne funkcije za redukciju rizika. Kakvu onda s tim ulogu ima država? U mnogim europskim zemljama imamo tzv. kaznene bodove, koji služe za provođenje prometnog zakona. Vrijednost takvih podataka je indikacija reputacije subjekta, stoga već sad mnoštvo ‘rent a car’ poduzeća odbija iznajmiti vozilo vozačima ispod određenog limita kaznenih bodova.

Naravno, sve forme nadzora dolaze aranžirane u zdravorazumski prihvatljive konzekvence. Naglasak vlasti je zaštita javnog reda i mira te pravnog posluha. No što kada je dosluh metodološki potez kojim će se inaugurirati prisilni posluh?

Inibirano viralno društvo će, vjerujemo, biti distopističa verzija sutrašnjice bazirana na opservaciji, distribuciji i pohrani informacija i rang listi mainstream medija. Čovjek bi pomislio kako je 21. stoljeće neo-liberalna prekretnica gdje se anarhizam,  dekonstrukcija, ekscentričnost i new age odlično uklapa. Srušili smo sve idole i sada je vrijeme kaosa. Poput akutnog psihotika koji tijekom epizode otcijepljuje od sebe ljušturu i nasade lažnih ego sistema, onih koje je od viktorijanske diskurzivne represije gajio do sada, tragamo za novim posttehnološkm i postmodernim sebstvom koje je nadišlo tehnološku eru i sada dominra na prijestolnici i taj oblik postojanja naziva – prezervacija samog ‘ja’. Nažalost, tehnološka je snaga iverzibilna, a intendira okupirati svaki slobodan trenutak čovjekova vremena. Možemo ne očekivati ‘crash’, već samo nastavak. Daleko od toga da smo nadišli iluziju, zakoračili smo u oportunističku fazu gdje artificijelna reputacija zamjenjuje autentičnost življenja, a najveći je apsurd evidentatn u deliričnom pokušaju impresioniranja i repliciranja tzv. Influencera, o čijem mišljenju ovisi nečija kredencija i samo-validacija.

Uskoro će zahtjev za prijateljstvo izgubiti na vrijednosti, a tehnologija će dalje napredovati. Moguće je da će bluetooth signal automatski prepoznavati privatne profile vaših konobara, susjeda i suradnika, dok će svaki naizgled nevin susret artificijalno neugodno teći dok ćemo s osmijehom na licu pretraživati najsvježije informacije iz cloud baze o afinitetima i interesima naših poznanika.

Naravno, Instagram i Youtube su preteče ove koncepcije, a vrijednost osobe  ovisi ekskluzivno o onom malom follow gumbiću u opisu kanala. Od pojave Photoshopa vodi se bitka između prosjeka i ideala. Maska, imidž, persona zatvorena u sobu danonoćno u jednostranoj konverzaciji s kamerom kao da nije dovoljna. Sa strane moralne i etičke implikacije, ovaj lifestyle ispostavlja ponekad i traumatičnim i tragičnim za vjerne pratitelje koji nikako da sustignu nove zvijezde, samo da bi saznali da njihov zlatni kavez ima koji kvadrat više i moderniji dizajn.

Utopistčko se društvo nametalo kao ideologija budući da je u podlozi cijelog koncepta ležala ideja – budi dobar i pristojan prema drugima i oni će adekvatno respondirati – podižući ti socijalni rejting koji pomaže u postizanju novih ciljeva, promaknućima, elitnim četvrtima i ‘high-demand’ društvenim eventima. S obzirom da ne moraju čekati izvansvjetsku tehnologiju jer nam je sve dostupno već neko vrijeme, nalazimo se u okrilju sociopatske bitke za vlast i auto-destruktivnog potiskivanja zaista normalnih, kontekstualno opravdanih tendencija i emocija. Svaka autonomna negativna misao koja je, budimo realni, čovjeku imanentna: premda opravdana, može vas stajati posla. To je novi tehnološki svijet koji tek nakon što mislite da ste savladali, zavrti vam se u glavi od dodatnih restrikcija na stanovanje, zdravstvo, prijevoz, putovanje pa čak i zvanje.

I dok se Hrvatska svojevremeno digla na noge u oporbi protiv deložiranja čitavih obitelji, neki su Hrvati pribjegli alternativi. Migrirajući u dobrostojeće europske države, iza sebe su ostavili partnere i djecu kako bi otplatili kredite. Novi sistem ima inovativno riješenje, naime, prema izvještaju Foreign Policy, kreditni sustav biti će u mogućnosti nadzirati podmiruju li građani račune na vrijeme, a tome će pripisivati moralnu dimenziju. Neovisno o tome životarite li na minimalcu, štedeći za osnovne potrepštine, vrlo vjerojatno ćete biti označeni socijalno devijantni, a moguće i sankcionirani.

Već smo se postepeno asimilirali na ideju da naša online aktivnost kreira mnoštvo tragova za ‘tracking’ aplikacije, koje će zatim naše podatke prodati trećim stranama, poglavito oglašivačima. To je samo kratkoročna profitabilna priprema. Obzirom da je svaki naš klik zabilježen i na zahtjev dostupan, jednom kada država preuzme na sebe juridistikciju sankcioniranja i etabliranja granica tzv. normalnog i abnormalnog socijalnog ponašanja, nakorak smo tome da u sankcionirane prekršaje involviramo predugu aktivnost igranja video igara, ekscesivne online ili objavljivanje neprikladnog sdržaja na medijima.

U digi svijetu rejtinga novi društveni kredit nije ekonomska sposobnost, već analiza i mjesečno praćenje pozitivnih recenzija koje je moguće ‘boostati’ uparivanjem sa visoko rangiranim influencerima online carstva. Idealno u patološkom bi bilo pod presumpcijom da je svijet zaista nastanjem naivnim i altruističnim individuuma. Međutim, kako to kažu u Hooliwoodu – Izgrade te kako bi gledali kako padaš.

Istina je da mi ne posjedujemo koncepciju sreće koja bi nas zadovoljila. Točka. Klauzule “da samo“, “ako samo još to“ i slične prezentiraju opravdanje slabijih kojima će trava preko ograde uvjek izgledati zelenija. No to ne implicira da onaj koji ju posjeduje uopće zna što je sreća. Društveni mediji su dobro došli kao novi standardi evaluacje nečijeg kredibiliteta, poželjnosti, prestiža i potencijala. Još su bolji alati za prikupljanje nečijih najitimnijih informacija i preferencija – što  je daleko najvrijednija razmjenska valuta. U nekim je pozicijama, poput odnosa s javnošću, to preduvjet za razgovor za posao, naime, kolika je baza profitabilnih poznanika.

I dok je lijepo da mladi alumniji kapitaliziraju kao ‘youtuberi’ i progresivno uče kako funkcionira svijet biznismena, da bi zaintrigrao javnost, neminovna je svrha kanala. Ciljevi se biraju sukladno konkretnim društvenim potrebama i principu ekonomičnosti. To će reći, kanal ne treba biti pretjerano kreativan i inovativan, ono što jest relevantno jest ekonomično –sažimanje  disparatnih ideja, iskustva u tutorialima, serviranje perfektno pripremljenih specijaliteta ili promicanje najnekonvencionalnijih trendova.

Ideologija se može u postmodernom, posttehnološkom i dehumaniziranom diskursu upotrijebiti kao vrijedna razmjenska valuta. Onaj koji akumulira i raspolaže emocionalnim investicijama gomile jest onaj koji upravlja. I dok je sampo sebi nemoćan i nepostojeći, entitet je beznačajan. No kada investiranost ima funkciju retencije pratitelja, ona se lako dalje kanalizira.

Sve to apsorbira mladež, kroz patološki shizoidni obrazac narcizma pri čemu ne egzistira relacija reprocičnosti između internih i vanjskih objekata i njihovih introjiciranih reprezentacija. Novi svijet njeguje moto asmilacija = validacija. U lažnom svijetu prezeriranom lažnim odnosima i potisnutim emocijama ljutnje, tuge i destruktivnim težnjama, potrebno je pronaći sreću. Potrebno je živjeti život slijedeći vlastita pravila

Problem je što tehnologija napreduje eksponencijano, dok znanost za njom kaska pokušavajući ustanoviti teorije koje bi opravdale, ad hoc, uspješne eksperimentalne zakone. To nije više pitanje otkrivanja istine. Jednom kada artificijalno sačinjena stvar zaista funkcionira i izvan potpuno izoliranih laboratorijskih zidova – znanosti ostaje da objasni taj uspjeh. I dok je neosporno da tehnologija algoritamski prikuplja i u svakom trenu obrađuje milijarde privatnih informacija o korisnicima, grupirajući njihove bihevioralne, komercijalne i individualne pretraživačke navike u prepoznatljive i klasifikatorske obrasce, može li zaista psihološka, sociološka, politološka ili bilo koja neegzaktna društvena znanost na znanstvenm pretpostavkama predvidjeti i ustanoviti buduće trendove? I dalje ostaje problem hakiranja – i bez ove težine cyber zločin može ozbiljno naškoditi egzistenciji pojedinačne osobe. Ako znanost kaska za eksplanacijama, izvršna vlast je u ovom slučaju još neefikasnija.

Jer ljudi su čudna,reaktivna i autonomna bića u svakom trenutku spremna za feedback koji će permanentno kreirati potrebu za reklasifikacijom korisnika. U futurističkom filmu, ali ne i postapokaliptičnom,  to zaista može izgledati kao ultimativna pobjeda dobra i intencije zaštite ljudskog roda od vlastitog poriva za devastiranjem. Međutim, društveno bodovanje koje se temelji na tehnologiji, objavama i kontaktima s društvenih medija, ozbiljno bi moglo naruštiti faktor nepredvidljivosti ako dopustimo da tehnologija nadvlada humanizam. Kazne koje će umjesto vlade implementirati ‘black listing’ kompanije, osiguravajući da državne ruke ostanu čiste, korak po korak će onemogućiti zaposlenje, a time i iskupljenje. Još od Foucaulta smo naučili, bilo o pacijentu ili zatvoreniku, u ovom slučaju i običnom čovjeku, tortura po sebi ne nosi nikakav pozitivan predznak. Svrha kazne je rehabilitacija, koja bi novom tehnologijom bila onemogućena.