DAVID COMMINS: SAUDIJSKA ARABIJA I IDEOLOGIJA VEHABIZMA

David Commins je ugledni professor na sveučilištu Dickinson koji se bavi temama moderne povijesti Bliskog istoka s posebnim fokusom na islamsku misao i na političke pokrete. Iz ovakvih tematika proizašle su  neke od njegovih knjiga poput: „Zaljevske zemlje: moderna povijest”, „Povijesni rječnik Sirije” i „Islamska reforma”.

Commins, najviše nas zanima Vaša knjiga: „Vehabijska misija i Saudijska Arabija”. Velika tema. Možemo to i povezati s dva događaja, jednim u povijesti, a drugim u današnjici. Događaj od 11. rujna i smrt kolumnista Washington Posta Jamala Khashoggija. Jasno je da Sjedinjene Američke Države stoje iza Saudijaca radi nafte i novca. Kao što je jednom SAD zamijenio očitu upletenost Saudijske Arabije, tj njezinih državljana u napade koji su se dogodili 11. rujna s Irakom, danas vidimo kako je Trumpova administracija oprezna u donošenju ozbiljnijih izjava oko aktualnih zbivanja s Jamalom Khashoggijem, te zato što su im Saudijci partneri protiv Irana. Kako je moguće da zemlja gdje vehabijska ideologija predstavlja sve ono najgore u smislu kršenja ljudskih prava može ikada biti opravdana, i u tom kontekstu molim Vas objasnite nam više o tome što je to vehabizam, a o čemu pišete u svojoj knjizi?

Ja smatram kako nema poveznice između Al Qaidinih napada 11. rujna i smrti Jamala Khashoggija, ili da se tu radi o vehabijskoj vezi između ta dva događaja. Ideološki temelji Al Qaide sežu prije u Egipat nego u Saudijsku Arabiju. Khashoggijeva smrt ima veze sa pokušajem ušutkavanja kritičara sekularne politike, ne s vjerskim autoritetima saudijskih klerika. Što se tiče odnosa SAD-a i SA, tu se radi o strateškim vrijednostima korisnim za obje države, a koje nadilaze kontradikcije između demokracije i monarhije. I to nije neobično. Iran je pod Homeinijem odabrao imati bliskog saveznika kroz sekularni arapski nacionalistički režim u Siriji; SAD i Velika Britanija imale su jake veze sa komunističkim SSSR-om u Drugom svjetskom ratu. U međunarodnim odnosima strateški interesi dolaze na prvo mjesto.

Kako je vehabizam drugačiji od običnog, ortodoksnog sunitskog islama?

Ključna razlika leži u tome kako postavite teološko pitanje—kako odvajate vjernike od nevjernika? Do 1700-ih godina, sunitski su muslimani imali širok spektar definiranja ovih stvari gdje su bile dopuštene i popularne forme molitava sufijskih ceremonija, postojali su grobovi svetaca itd. Muhammad ibn Abd al- Wahhab je smatrao kako djela i riječi koja implementirano stvaraju obožavanje stvorenja, sva stvorenja osim Boga čine nekoga nevjernikom, prema tome u svoje je vrijeme isključio iz svog ranga vjernika puno muslimana.

Koje komponente ga čine toliko radikalnim i nasilnim? Ideja da drugi muslimani nisu vjernici značilo je da je moguće i da je legitimno proglasiti džihad protiv njih. Presudni element u preokretanju ideje o definiciji vjernika u nasilni pokret bila je politička ideja klana Saud, koji su u ranim 1700-ima vladali malim gradom blizu današnjeg Rijada. Iz političkih razloga, saudijski je klan postao kasnije oprezniji, prvo sredinom 1800-ih a onda 1930-ih, kada su započeli širenje misionarske aktivnosti umjesto širenja džihada, kako bi proširili vehabijsku doktrinu.

Mislim da je danas dosta problematično razumjeti koje su zapravo razlike između kraljevske obiteljske ideologije u Rijadu i Muslimanskog bratstva. Možete li to objasniti?

Muslimansko bratstvo ima svoj politički pogled i aktivizam kao legitimno područje djelovanja, pa je ono stoga politički pokret kao takav i u svakoj drugoj zemlji. Kraljevska obitelj međutim smatra politički aktivizam kao prijetnju svojoj vlasti  radilo se tu o političkom aktivizmu Muslimanskog bratstva ili liberalnih pokreta koji brane ljudska prava. Njihovo viđenje političke stvarnosti je takvo da oni vide sebe kao vladajuću obitelj koja pruža sigurnost i blagostanje svojim građanima, a zauzvrat građani pružaju odanost kraljevskoj obitelji:  zašto bi netko poduzimao neku vrstu političkog aktivizma kada su im osigurani uvjeti života i drugi interesi? Mi ne znamo bi li Muslimansko bratstvo potisnulo kraljevsku obitelj kada bi se osvojila vlast, bi li oni ušutkali političku aktivnost drugih grupacija.

Koji su objektivni razlozi radi kojih je Iran danas prijetnja svijetu? Čakveća od Saudijske Arabije.

Mislim da niti jedna od tih država nije prijetnja svijetu, no ja sam odrastao u razdoblju Hladnog rata kada je termin “svjetske prijetnje” značio mogući nuklearni rat. Niti jedna od tih država nema dovoljno jaku vojsku da bi bila prijetnja svijetu. S druge strane, ipak imaju dovoljnu vojnu snagu, posjeduju financijske i ideološke resurse kako bi mogli biti ozbiljna prijetnja svojim susjedima, SA u ovom slučaju vodi rat u Jemenu. Moje gledište toga zašto Iran i Saudijska Arabija imaju agresivno regionalno ponašanje posljednjih godina jest zato što se vođe obje države osjećaju nesigurno i osjećaju prijetnju vlastitom opstanku: Iran to osjeća kroz proamerički politički poredak, stoga nastoji maksimizirati svoju regionalnu moć; Saudijska Arabija je dio proameričkog političkog poretka, pa stoga na povećavanje iranskih poteza gleda kao na prijetnju. U dodatku, ako pogledamo arapsko proljeće 2010/11, to je dodatan događaj koji je potresao vladare obiju država oko svojih vlastitih političkih protivnika u zemlji.

Danas imamo na Zapadu velike debate o islamu, koje su započele ne samo nakon napada 11. rujna već i nakon migrantske krize. Pitanje koje je važno jest, možemo li odvojiti islam kao religiju od političkog islama? Što moramo znati o tome?

Prema mojem gledištu, politički islam je moderni izum, koji je proizašao iz masovne politike u muslimanskim društvima. Masovna politika predstavlja ogroman broj građana koji su uključeni u politički život, to znači organizacije koje su posvećene političkom aktivizmu i kao takve dolaze na političku površinu, i one razvijaju svoje platforme i ciljeve. Neke od tih organizacija i tih ciljeva su sekularnog oblika, neke druge su vjerskog. Ako su vjerskog, u muslimanskoj državi, onda postaju organizacije političkog islama. Postoje mnoge različite organizacije i pokreti koji tvrde da predstavljaju islam—  pogledajte samo eksperiment sa slobodnim izborima u Egiptu kada su Muslimansko bratstvo i salafisti predstavljeni kao platforma koja predstavlja islam. I oni su imali različite ideje i ciljeve. Što se tiče političkog islama i “ciste religije”, prisjećam se tu iranskih ajatolaha koji su oponirali Homeiniju u uspostavljanju klerikalne vlasti jer su oni vjerovali da će to muslimane udaljiti od religije, jer će je povezivati sa političkim životom. Prema tome, da, moguće je odvojiti islam i religijska uvjerenja i vrijednosti od političkog islama i političkog aktivizma koji traži svoju bazu u religijskim vrijednostima.

U trenutačnoj geopolitičkoj situaciji na Bliskom istoku, ako posebno pogledamo Zaljevske države na jednoj strani, a na drugoj Siriju, Iran i do jedne mjere Irak, za koga smatrate da će dominirati u kontekstu građenja novih političkih odnosa na Bliskom istoku?

 Pretpostavljam kako zaljevske zemlje nasuprot Siriji i Iranu neće imati zadnju riječ u tome. Radi se o položaju gdje obje strane nemaju kapacitet u pobjedi jedne nad drugom. Morati će na kraju napraviti jedan kompromis koji nas vraća u kasne 90-te i rane 2000-te gdje su faze odnosa Rijada i Teherana imale mudrosti u povlačenju iz konfrontacija.

Kako bi mogla izgledati budućnost borbe protiv terorizma?

 Nemam ideju o tome—-to ovisi o nepredvidivom faktoru poput primjerice toga kada će doći do stabilizacije vladavine u Siriji, Iraku i Jemenu;  moguć je porast novih terorističkih grupacija nakon pobjede nad ISIS-om i privremenog povlačenja Al Qaide;  moguće su nove promjene u tehnologiji nasilja.

U toj borbi dosada, koja je bila najveća zapadna pogreška?

 Invazija na Irak 2003. godine.

Arapsko proljeće je bila jedna od političkih situacija koja je donijela više nereda na Bliski istok ili ju gledate kao na šansu koja je trebala donijeti priliku za uspostavu demokracije u tom dijelu svijeta?

 Oboje, osim slučaja u Tunisu i Egiptu, drugdje je Arapsko proljeće rezultiralo ili građanskim ratovima ili povratkom autoritativnih režima. Aspiracija za pouzdanom vladavinom ili za poboljšavanjem stanja ljudskih prava ostaje kao otvoreno pitanje, posebno danas kada je demokracija pod opsadom i u Europi i u Americi.

Zaključno, vratimo se na prvo pitanje. Jamal Khashoggi. Mislite li da će oko toga biti ikakvih ozbiljnih posljedica za Saudijce ili će to proći ispod radara?

 Pretpostavljam da tu neće biti nikakvih ozbiljnih posljedica za Saudijsku Arabiju jer je SAD posvećen Saudijcima kao partner u borbi protiv Irana.

 

 

Mišljenja iznesena u objavljenim člancima i kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Cro Tribune
Podijeli objavu